SDE je civilna platforma neodvisnih strokovnjakov in strokovnjakinj s širokim profilom za doseganje sinergijskih ucinkov vrednotenja za trajnostni napredek skupnosti.
Beograjski prijatelji so nam poslali pismo, v katerem se v literarni obliki zgražajo nad namero mestnih oblasti, da posekajo 300-400 starih platan na eni od beograjskih avenij. Vsebuje tudi fotografijo “bolnih” platan in pesem o pregnani vranji družini.
U ovom biltenu:
1. Seca platana na Bulevaru Revolucije
2. Porodica Gacaka* ostaje bez stana
3. Odjavna shpica
(* srb. Gacak = slo. Vrana) “… Ideja o nesputanom delanju, o neprekidnom stvaranju, o jedroj nezasitosti, o slobodi kao intenzivnoj aktivnosti, hrani se burzoaskim shvatanjem prirode, koje je oduvek sluzilo tome da opravda drustveno nasilje kao nesto neopozivo, kao sastavni deo zdrave vecnosti… Ono od cega treba zazirati nije pad covecanstva u dokono izobilje, vec divljacko sirenje necega sto pod maskom univerzalne prirode ostaje drustveno – kolektiviteta opsednutog slepom, manicnom aktivnoscu… Mozda ce istinskom drustvu DOSADITI RAZVOJ; mozda ce, u svojoj slobodi, ono ostaviti mogucnosti neiskoriscenim, umesto da pod mahnitom prinudom jurisa na udaljene zvezde.” – Teodor Adorno, Minima Moralia, pf. 100, Sur l’eau, 1951.
Cao narode,
To sto ne pratim medije ima svoje dobre strane, ali ima i jednu losu. Ponekad propustim neku zaista bitnu vest za zivot u ovom cudnom gradu. Verovatno vec znate, sutra pocinje seca platana na Bulevaru Revolucije, na potezu od Vuka do Cvetkove pijace. Sve u svemu, nekih 300-400 stabala.
Kao sto kaze Marko Jaksic, ciju cemo pesmu posvecenu ovome videti malo kasnije, gradske vlasti su imale “previse objasnjenja” za tu sumanutu odluku. “Obolela stabla”, koja se svaki cas mogu srusiti i tako ugroziti zivote gradjana, novi projekat uredjenja grada (jos parkinga?), “nove sadnice” (ali ne obavezno i platani), itd. Kako nezvanicno cujem od nekih strucnih ljudi, mada o tome sada spekulisu i neki mediji, jedan od razloga mogu biti i magloviti planovi za izgradnju “lakog shinskog metroa”, kojima ta stabla gore izgleda smetaju.
Bulevar je vec urnisan na potezu do Vuka, jos kada su pesacke staze doslovno prepolovljene da bi se napravio novi prostor za parkiranje, za kretene koji svuda moraju ici kolima. Na tom delu, Bulevar je zapravo Sokak Revolucije. Ali makar se od Vuka sve ponovo sirilo i ostalo kao sto je nekada bilo – sa sve platanima. Sada je na redu i to.
Udarac, takodje ekoloski, ali zaista jadan, bilo je i primenovanje te ulice u “Bulevar Kralja Aleksandra”. Ali, za vecinu je to i dalje Bulevar Revolucije ili prosto Bulevar. U Beogradu ima mnogo “bulevara”, ali Bulevar je samo jedan.
Glasovi protesta cuju se jos od prvih zvanicnih najava, koje su, mislim, usledile pocetkom februara. Ali tu svi reagujemo kao muve uhvacene u paukovu mrezu: ovaj se priblizava, jasno je sta sledi, ali muva ne mrda. Posebno su muve iz velikih gradova sklone takvoj reakciji, zbog svojih ocekivanja, ali i realno slabijih medjusobnih veza, sve pod stalnim, dezorijentisucim i iscrpljujucim svakodnevnim pritiscima. Ali presudno je to sto dalji razvoj i pretvaranje Beograda u “svetsku metropolu” nemaju alternativu. Nikakva shira “gradjanska akcija” ne moze se ocekivati kada se kao razlog za neko pustosenje istaknu floskule kao sto su “razvoj” i “Beograd, svetski grad”. To paralise svaki otpor, jer budi fantazme od kojih pate cak i oni koji sada dizu glas, a skupstinska debata – posto je sve doslo “cak dotle” – ne menja tu sliku, jer je rec o redovnom koriscenju kontroverznih odluka vlasti za promociju raznih stranackih interesa. U ovom slucaju, inicijativu su pokrenule dve verovatno najudaljenije skupstinske frakcije, LDP i DSS (obe formalno opozicija, iako na raznim nivoa vire vlastima iz dupeta, najvise bas u Beogradu). Ali to je, naravno, nebitno. Da su oni gradska vlast, uloge i scenariji samo bi bili zamenjeni, i predstava bi se nastavila.
Sve za “razvoj”. To je ipak glavno. A dobro je i za posao: na pomolu su veliki radovi, kao i toliki drugi koji su vec u toku ili slede, a i gachci znaju kakvi se sve interesi tu stichu ili sukobljavaju. Iza “razvojnih planova”, kao i iza ratova, po pravilu stoje sasvim banalni, konkretni, a cesto i sasvim kratkorocni ciftinski razlozi.
Meni Beograd znaci nesto zbog Novog Beograda, Zemuna i Bulevara. Jednostavno sam bio u shoku kad sam to cuo. Svi navedeni razlozi mogu biti istiniti, ali tu opet nesto nije u redu. Jebo ih razvoj. Da su makar sacekali da neki platan zaista padne, recimo na necija kola, nego ni to. Bas im se zurilo.
Sa Markom delim tu naklonost prema Bulevaru, kao i prema njegovom novom komsiluku, bloku 21, na Novom Beogradu (prema tom bloku posebno, jer sam tamo proveo pola detinjstva). Marko je primetio i da je ono sto povezuje te dve lokacije mnogo drveca i jos vise gachaka. Njima je i posvetio ovu pesmu.
Pogledajte i spisak medijskih izvestaja na kraju poruke – gradonacelnik Djilas je opet prevazisao sebe. Poledajte samo te fraze i ton. Pa navijaci “Rada” su za njega balerine. Tu imate i nesto poluinfomacija o protestu najavljenom za sutra. Proverite, ako stignete, o cemu je rec. Posto je navodno rec o “grupi s fejsbuka”, onda verovatno nece biti nista ozbiljno. Isto vazi i za vec vidjenu praksu naprasnog osnivanja “udruzenja gradjana” iz pravca ove ili one politicke stranke. U krajnjoj liniji, to je nebitno, jer se tamo uvek moze otici nezavisno od bilo koga. Kasno je, mozda od pocetka, ali uopste nije stvar u tome, a i neka svako vidi za sebe.
Ali ako su zaista lokalni ljudi, ekipa s Bulevara, onda moze biti zajebano. I ako jesu, a ovim testerashima uspe da prodju Lion i ostanu u jednom komadu (mada bi, u tom slucaju, vec Vuk bio neprejebiva barikada), onda je kraj sveta stvarno blizu.
GACHCI
U iznenadnoj sechi
Beogradskih platana
Porodica gachaka
Ostala bez stana
Gachkova ce zena
U ocajanju reci:
Kako mogu vlasti
Nasu kucu seci?
Dvoje dece imamo
I trece je na putu
Briga me za parkinge
I novu shinsku rutu!
Gachak rece tuzno:
I ja sam zeno ljut
Al niko ne sme stati
Progresu na put
Vlast se mora slusati
Ko pozeli vise
Taj je nagrabusio,
Crno mu se pishe!
Kome se ne dopada
Urbanizam smeli
Taj nista drugo ne moze
Osim da se seli!
Sposoban sam radnik
I jak sam kao grom
Porodici stvoricu
Neki novi dom!
S puno nade krenuse
Novi dom da stvore
Al vreme kako prolazi
Njima je sve gore
Na nasoj berzi rada
Osvajaci neba
Placeni su slabo
Kome jos to treba?
Za kredit su ih odbili
Grad im zajam ne da
Pa ptichija sirotinja
Mora da se preda
Pokunjeno odose
U podstanarske rupe
Jer ni jedan kvadrat
Ne mogu da kupe
Gachak se istopio
Na dva mesta radi
Ali sve je dzaba
Na ivici su gladi
Kao da je svrha
Napornoga rada
Da sto se vise radi
Sve se nize pada
Otudjila se deca
Prezrela ga zena
Od ponosnoga gachka
Osta samo sena
Uz rakiju sedmu
Gachak tiho veli
Vise mene nista
U zivotu ne veseli
Ljubav se potrosila
S njom i zivot ceo
Za nekog ovaj grad nikad
Nece biti beo
Nijedna moja zrtva
Nista mi ne vredi
Zivot svoj provescu
U ropstvu i u bedi
Dva miliona gachaka
Od danas do sutra
U Beogradu se budi
U tuzna siva jutra
U mukotrpnoj borbi
Za neke bolje dane
Svake noci sanjaju
Bulevarske platane
Pa kad vide bunovni
Golog grada sjaj
Zavape ka nebu
Ovo je nash KRAAAAAAJ
Avtor: Marko Jakšic
Sa Markovom poezijom smo se vec sreli na stranicama ovog zurnala (Cvrcak i Bubamara, Krtica i Sova, itd.), a mali podsetnik imate ovde.
Toliko u ovom javljanju, hvala na paznji, ziveli, cao